Sadnjom pekana smanjujete CO2 ugljični otisak

Pekan i CO₂ povezani su prirodnim procesom fotosinteze. Stablo tijekom rasta preuzima ugljikov dioksid iz atmosfere, koristi ugljik za izgradnju vlastitog tkiva te ga pohranjuje u deblu, granama i korijenu. Dio ugljika preko lišća, korijena i drugih organskih ostataka završava i u tlu.

Budući da pekan može živjeti i rađati desetljećima, dobro razvijen nasad može dugoročno zadržavati značajne količine ugljika u drvenoj biomasi i tlu. To ipak ne znači da sadnja svakog stabla automatski smanjuje ukupni ugljični otisak proizvođača.

Stvarni učinak ovisi o prijašnjoj namjeni zemljišta, brzini rasta stabala, stanju tla, navodnjavanju, gnojidbi, potrošnji goriva i drugim postupcima tijekom cijelog životnog vijeka nasada.

Kako stabla pekana vežu ugljik?

Kao i druge biljke, pekan fotosintezom koristi sunčevu energiju, vodu i ugljikov dioksid. U tom procesu stvara organske spojeve potrebne za rast, dok se kisik oslobađa u atmosferu.

Dio preuzetog ugljika ostaje pohranjen u:

• deblu

• granama

• kori

• korijenu

• lišću

• plodovima

• organskoj tvari u tlu

Količina ugljika u stablu povećava se kako ono raste i stvara novu biomasu. Pekan je velika i dugovječna voćna vrsta, pa njegov nasad predstavlja dugotrajniji sustav od većine jednogodišnjih ratarskih kultura.

Ipak, dio ugljika ponovno se vraća u atmosferu disanjem biljke, razgradnjom lišća i drveta te korištenjem plodova i drugih proizvoda. Zato količina ugljikova dioksida koju stablo tijekom godine preuzme nije jednaka količini koja ostaje trajno pohranjena.

Gdje se ugljik pohranjuje?

Nadzemna biomasa

Najvidljiviji dio pohranjenog ugljika nalazi se u deblu i granama. Kako se promjer debla i veličina krošnje povećavaju, raste i količina ugljika sadržana u drvenoj biomasi.

Pekan može razviti veliko stablo i ostati produktivan više generacija. Ugljik pohranjen u njegovu drvu može tako ostati izvan atmosfere desetljećima, pod uvjetom da stablo ostane zdravo i da se nasad dugoročno održava.

Korijenov sustav

Pekan razvija snažan i dubok korijenov sustav. Ugljik se pohranjuje u živom korijenu, ali i postupno unosi u tlo odumiranjem sitnog korijenja i izlučevinama koje korijen otpušta u svoju neposrednu okolinu.

Korijen također podržava zajednicu bakterija, gljiva i drugih organizama koji sudjeluju u kruženju hranjiva i stvaranju organske tvari.

Ugljik u tlu

Tlo je važan dio ukupnog ugljičnog sustava nasada. Lišće, pokošena trava, sitni korijeni i drugi biljni ostaci postupno se razgrađuju te dio njihova ugljika može postati sastavni dio organske tvari tla.

Koliko će se ugljika zadržati ovisi o vrsti tla, temperaturi, količini vlage, mikrobiološkoj aktivnosti i načinu održavanja nasada.

Česta i intenzivna obrada tla ubrzava razgradnju organske tvari i može povećati gubitak ugljika. Trajni biljni pokrov, smanjena obrada i vraćanje odgovarajućih organskih ostataka mogu pridonijeti njegovu očuvanju.

Što istraživanja govore o nasadima pekana?

Istraživanja potvrđuju da nasadi pekana mogu pohranjivati ugljik u stablima i tlu. Međutim, rezultati se ne mogu jednostavno pretvoriti u jednu univerzalnu brojku po stablu ili hektaru.

Istraživanje provedeno u Novom Meksiku usporedilo je nasade pekana različite starosti s obližnjim poljem pamuka. U pojedinim nasadima utvrđene su veće zalihe organskog ugljika u tlu i veća mikrobiološka aktivnost nego na površini pod jednogodišnjom kulturom.

Rezultati su se ipak razlikovali ovisno o starosti nasada i dubini tla. To pokazuje da pohrana ugljika nije jednaka tijekom cijelog života nasada i da snažno ovisi o lokaciji i načinu gospodarenja.

Druga istraživanja promatraju pekan kao dugovječnu poljoprivrednu kulturu koja može istodobno proizvoditi hranjive plodove i skladištiti ugljik u biomasi. Potencijal postoji, ali za ozbiljnu procjenu ugljičnog učinka konkretnog nasada potrebna su lokalna mjerenja i cjelovit izračun.

Zašto ne postoji jedna brojka po stablu?

Na internetu se često navodi da jedno stablo godišnje apsorbira određenu količinu ugljikova dioksida. Takve općenite brojke ne treba automatski primjenjivati na pekan.

Godišnje vezanje ugljika ovisi o:

• starosti stabla

• sorti i podlozi

• brzini rasta

• veličini krošnje i debla

• klimi

• raspoloživosti vode

• kvaliteti tla

• gustoći sadnje

• zdravstvenom stanju

• načinu rezidbe i održavanja

Mlada sadnica ima vrlo malo drvene biomase, dok veliko stablo veže i pohranjuje više ugljika. Rast se također mijenja tijekom života stabla.

Za vjerodostojan izračun potrebno je mjeriti promjer i visinu stabala, procijeniti nadzemnu i podzemnu biomasu, analizirati promjene organskog ugljika u tlu te oduzeti emisije nastale upravljanjem nasadom.

Zbog toga ne tvrdimo da svako stablo pekana godišnje veže jednaku količinu CO₂.

Vezanje ugljika nije isto što i ugljični otisak

Vezanje ugljika opisuje proces kojim se ugljik iz atmosfere pohranjuje u biljci ili tlu.

Ugljični otisak obuhvaća i emisije nastale tijekom proizvodnje. Kod nasada pekana one mogu uključivati:

• proizvodnju i prijevoz sadnica

• pripremu zemljišta

• rad traktora i druge mehanizacije

• proizvodnju i primjenu gnojiva

• sredstva za zaštitu bilja

• crpljenje i distribuciju vode

• košnju i rezidbu

• berbu, sušenje i skladištenje

• pakiranje i prijevoz plodova

Nasad može vezati ugljik, a istodobno stvarati emisije. Tek kada se obje strane uključe u izračun, može se procijeniti njegov stvarni neto učinak.

Važna je prethodna namjena zemljišta

Ekološki učinak podizanja nasada ovisi i o tome što se na zemljištu nalazilo prije sadnje.

Pretvaranje intenzivno obrađivane oranice u dugovječan nasad s trajnim biljnim pokrovom može povećati količinu biomase i smanjiti učestalost obrade tla.

S druge strane, krčenje postojeće šume, vrijednog travnjaka ili drugog ekosustava radi podizanja nasada može osloboditi velike količine prethodno pohranjenog ugljika i smanjiti biološku raznolikost.

Zbog toga nove nasade treba prvenstveno planirati na prikladnim poljoprivrednim površinama, zapuštenim oranicama ili zemljištu na kojem promjena namjene donosi stvarnu dugoročnu korist.

Kako smanjiti ugljični otisak nasada pekana?

Održavajte trajni biljni pokrov

Trava i druge prikladne biljke između redova štite površinu tla od erozije, hrane mikroorganizme i mogu pridonijeti stvaranju organske tvari.

Pokrov treba održavati tako da ne stvara pretjeranu konkurenciju mladim stablima za vodu i hranjiva.

Smanjite nepotrebnu obradu tla

Česta obrada razbija strukturu tla i ubrzava razgradnju organske tvari. Nakon podizanja nasada duboku obradu treba ograničiti na nužne zahvate.

Organske ostatke vraćajte u sustav

Zdravo lišće, usitnjene grane nakon rezidbe i pokošena biljna masa mogu se, kada je to agronomski opravdano, ostaviti da se razgrade u nasadu.

Bolesni biljni materijal potrebno je zbrinuti u skladu s preporukama zaštite bilja kako ne bi postao izvor nove zaraze.

Navodnjavajte učinkovito

Pekan za razvoj kvalitetnog uroda treba odgovarajuću količinu vode. Neučinkovito navodnjavanje povećava potrošnju vode i energije.

Sustav treba prilagoditi tlu, klimi, starosti stabala i stvarnim potrebama biljke. Važno je spriječiti i nedostatak vode i njezino nepotrebno rasipanje.

Gnojite prema analizi tla

Prekomjerna primjena gnojiva povećava troškove i može povećati emisije stakleničkih plinova. Analiza tla i lista omogućuje preciznije određivanje potrebnih količina hranjiva.

Smanjite nepotrebne prohode mehanizacije

Dobra organizacija košnje, prihrane, zaštite i berbe može smanjiti potrošnju goriva. Kod većih nasada treba planirati pristupne putove i raspored stabala koji omogućuju učinkovit rad.

Birajte otporne sorte

Sorte otporne na bolesti mogu smanjiti potrebu za intenzivnim programima zaštite. Za kontinentalna područja važno je istodobno birati sorte koje pravodobno dozrijevaju i dobro podnose lokalne zimske temperature.

Pregled takvih sorata nalazi se na stranici Kontinentalne sorte pekana.

Uloga mikorize i života u tlu

Korijen pekana može stvarati simbiotski odnos s korisnim mikoriznim gljivama. Njihove hife šire funkcionalno područje korijena i mogu poboljšati dostupnost vode i pojedinih hranjivih elemenata.

Mikorizne gljive dio su složene zajednice tla i sudjeluju u kruženju ugljika. Njihova prisutnost ne znači da je količina trajno pohranjenog ugljika unaprijed poznata, ali biološki aktivno tlo važan je dio održivog nasada.

Više pročitajte u članku Mikoriza: zašto su gljive bitne u životu pekana?.

Je li nasad pekana održiva investicija?

Nasad pekana može desetljećima proizvoditi visokovrijedne plodove i istodobno zadržavati ugljik u drvenoj biomasi i tlu. Njegova dugovječnost jedna je od glavnih prednosti u usporedbi s jednogodišnjim kulturama.

Održivost ipak ne ovisi samo o vrsti stabla. Ovisi o tome:

• gdje je nasad podignut

• koje su sorte posađene

• koliko učinkovito koristi vodu

• kako se upravlja tlom

• koliko energije i drugih sredstava zahtijeva

• koliko dugo stabla ostaju u proizvodnji

• kako se plodovi prerađuju i prevoze

Dobro planiran i odgovorno održavan nasad ima veći potencijal za pozitivan dugoročni učinak od nasada koji se temelji na intenzivnoj obradi, pretjeranoj potrošnji vode i visokim unosima.

Zaključak

Pekan fotosintezom preuzima ugljikov dioksid iz atmosfere i pohranjuje ugljik u deblu, granama, korijenu i tlu. Budući da je riječ o velikom i dugovječnom stablu, njegov nasad može djelovati kao dugoročan spremnik ugljika.

Ipak, sama sadnja pekana ne jamči automatsko smanjenje ukupnog ugljičnog otiska. Za takvu tvrdnju potrebno je uz pohranjeni ugljik izračunati i emisije nastale tijekom podizanja, održavanja, navodnjavanja, gnojidbe, berbe i transporta.

Najveći potencijal imaju nasadi koji:

• nastaju na prikladnim poljoprivrednim površinama

• imaju trajni biljni pokrov

• čuvaju organsku tvar tla

• koriste vodu i gnojiva učinkovito

• ograničavaju nepotrebnu obradu i potrošnju goriva

• koriste sorte prilagođene lokalnoj klimi i otporne na bolesti

• ostaju produktivni desetljećima

Zato je najtočnije reći da dobro planiran nasad pekana može pridonijeti vezanju i dugoročnom zadržavanju ugljika, dok njegov stvarni ugljični učinak ovisi o cjelokupnom načinu proizvodnje.

Izvori

• Cambareri i sur. – doprinos pekana skladištenju ugljika i proizvodnji hrane

• Singh i sur. – skladištenje ugljika i biološko zdravlje tla u nasadima pekana različite starosti

• FAO – upravljanje poljoprivrednim tlom i sekvestracija ugljika

Članak opisuje opća načela vezanja ugljika. Za izračun ugljičnog otiska ili izdavanje tvrdnji o ugljičnoj neutralnosti konkretnog nasada potrebna je stručna analiza koja uključuje lokalna mjerenja i cjelokupan životni ciklus proizvodnje.